Ana Bogadi Sare. Procjena opastnosti ostecenja zdravlja u radnim uvjetima

PROCJENA OPASNOSTI OŠTEĆENJA ZDRAVLJA U RADNIM UVJETIMA
Ana Bogadi-Šare 
Hrvatski zavod za medicinu rada

UVOD

Uporaba mnogih štetnih tvari i izlaganje različitim opasnostima u radnim procesima dovodi do mogućnosti oštećenja zdravlja zaposlenih osoba. Štetnosti i opasnosti koje mogu nepovoljno djelovati na zdravlje i život radnika obuhvaćaju čitav niz čimbenika; velik broj tehničkih i mehaničkih opasnosti, oko 100 000 kemijskih spojeva, 50-tak fizikalnih i više od 200 bioloških čimbenika, te oko 20 različitih ergonomskih uvjeta i psiholoških zahtjeva. Da bi se moglo spriječiti štetno djelovanje navedenih opasnosti i štetnosti, neophodno je procijeniti koliku stvarnu opasnost po zdravlje predstavljaju te štetnosti, tj. potrebno je provesti procjenu rizika oštećenja zdravlja na radnom mjestu.

Procjena rizika nastanka nekih događaja počela se razvijati u različitim područjima koji nemaju neposrednih dodirnih točaka sa zdravljem ljudi, kao što je npr. ispitivanje kvalitete materijala (rizik pucanja nekog materijala pri određenom opterećenju), a proširila se na ispitivanje štetnog utjecaja na zdravlje čovjeka. Tako se procjenjivao rizik ozljeda ili smrti u prometnim nesrećama s pojedinim markama automobila ili se vršila procjena rizika oštećenja zdravlja životinja i ljudi različitim otrovima (toksikološke procjene rizika). Tek se u posljednje vrijeme ovaj princip počeo primijenjivati i u profesionalnim uvjetima te se počela razvijati procjena rizika oštećenja zdravlja zaposlenika u pojedinim radnim procesima. Europska zajednica je 1989. godine u Direktivi 89/391/EEC (1) odredila svojim članicama obvezu izrade procjene opasnosti, a Smjernicama (2) je 1996. godine dala upute o primjeni te Direktive u nacionalnim uvjetima. Tako su pojedine europske države počele primjenjivati ove preporuke, stvarati zakonske propise te nakon toga izrađivati metode za analizu rizika.

Preporučene principe je i Republika Hrvatska ugradila u svoje zakonodavtsvo, u Zakonu o zaštiti na radu (3) i Pravilniku o izradi procjene opasnosti (4,5). Pravilnikom o izradi procjene opasnosti određen je način prikupljanja i opseg potrebnih podataka, postupak izrade i tim stručnjaka kompetentnih za procjenu mogućih oštećenja zdravlja. Da bi se procjena opasnosti mogla pravilno provesti, neophodno je sudjelovanje niza stručnjaka iz različitih područja, inženjera tehničkih usmjerenja, kemičara, psihologa, stručnjaka zaštite na radu, a obvezan član je i specijalist medicine rada. Tijekom procjene stručni tim provodi niz aktivnosti, kao što su promatranje radnog mjesta (pristup i površina radnog prostora, uvjeti podnih površina, sigurnost strojeva, temperatura i vlažnost zraka, rasvjeta, prisutnost plinova, para, prašina ili aerosola), analiza radnih zadataka i organizacije rada, ocjenjivanje duljine i načina izloženosti opasnostima i štetnostima, proučavanje psihičkih čimbenika i fizičkog opterećenja, ocjena primjene zaštitnih mjera, analiza profesionalnih bolesti, ozljeda na radu i morbiditeta od bolesti vezanih uz rad. Pri prikupljanju podataka najčešće se koristi neposredno opažanje svih osobina radnog mjesta, razgovor s neposrednim izvršiteljima i rukovoditeljima, mjerenje i ispitivanje intenziteta štetnosti, uvid u propise, tehnološku i organizacijsku dokumentaciju, stručnu literaturu, te eventualno osobno sudjelovanje u izvođenju radnih operacija.

Pravilnik o izradi procjene opasnosti definira i neke pojmove u ovom području. Tako se opasnost tumači kao svojstvo ili sposobnost nekog radnog uvjeta (materijal, oprema, metoda ili postupak rada) da uzrokuje oštećenje zdravlja bez obzira da li se radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti. Prema tome, opasnost se definira kao izvor mogućeg oštećenja zdravlja i predstavlja mogućnost da određeni radni uvjeti fizikalne, kemijske, biološke, ergonomske ili psihološke prirode oštete zdravlje. Rizik je vjerojatnost da se, u radnom procesu prisutna potencijalna opasnost, ostvari kao ozljeda na radu ili profesionalna bolest. Pojmovi opasnosti i rizika katkad se poistovjećuju. Međutim, opasnost je kvalitativan pojam, a rizik je kvantitativno izražena mogućnost da nakon izloženosti dođe do oštećenja zdravlja. Na primjer, u pogonu metalne obrade postoji opasnost od štetnog djelovanja buke. Međutim, rizik oštećenja sluha ovisi od intenzitetu buke i duljini trajanja izloženosti, pa zbog toga stvarni rizik može biti zanemariv, ali isto tako i značajan. Razina rizika proizlazi iz vjerojatnosti da opasnost uzrokuje oštećenje zdravlja i težine posljedičnog oštećenja zdravlja (rizik = težina štete x vjerojatnost nastanka štete). Procjena opasnosti je proces kojim se, uzimajući u obzir sve vidove rada i radnih uvjeta, određuje rizik oštećenja zdravlja, odnosno nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad.

Procjena opasnosti

Procjena opasnosti je dokument na kojem se temelji sustav zaštite zdravlja radnika u pojedinom radnom procesu. Procjena odgovara na četiri ključna pitanja:

 

  1. Koje su opasnosti prisutne na radnom mjestu? Odgovor na ovo pitanje je prepoznavanje opasnosti.
  2. Kakvo oštećenje zdravlja može nastati djelovanjem utvrđene opasnosti? Odgovor na ovo pitanje utvrđuje vrstu ozljede, profesionalne bolesti i bolesti vezane uz rad, njihovu težinu i posljedicu na radnu sposobnost radnika.
  3. Kolika je vjerojatnost da se opasnost aktualizira u obliku pojave ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti vezane uz rad? Odgovor na ovo pitanje proizlazi iz poznavanja radnog postupka, intenziteta opasnosti i štetnosti, trajanja izloženosti i primjene mjera zaštite.
  4. Kolika je razina rizika oštećenja zdravlja? Kombinacijom vrste i težine oštećenja zdravlja i vjerojatnosti da se oštećenje dogodi dobiva se razina rizika oštećenja zdravlja.

1) Prepoznavanje opasnosti

Da bi se uopće mogao procijenjivati intenzitet opasnosti od oštećenja zdravlja, neophodno je opasnost prvo prepoznati. Na primjer, pri radu u ljevaonici potrebno je uočiti prisutnost buke i prašine, nepovoljne mikroklimatske uvjete i zahtjev za statodinamičkim naprezanjem, a u obućarskoj industriji prisutnost toluena, benzena kao onečišćenja toluena, vibracija i statičkog opterećenja. U radne uvjete koji mogu oštetiti zdravlje ubrajaju se opasnosti (mehaničke, termičke, električne, požar i eksplozija, padovi i rušenja), štetnosti (kemijske, fizikalne, biološke štetnosti, uvjeti rasvjete, klime i mikroklime) i napori (statodinamički, psihofiziološki). Opasnosti rezultiraju ozljedama, a štetnosti i napori se najčešće aktualiziraju kao profesionalne bolesti i bolesti vezane uz rad.

2) Vrsta i težina oštećenja zdravlja

Da bi se moglo odrediti koji je radni proces stvarno opasan i štetan, potrebno je ne samo ustanoviti prisutnost neke opasnosti ili štetnosti, već i poznavati štetnost, njezin način djelovanja i odnos doza-učinak. Poznavanje načina djelovanja znači da je npr. benzen hematotoksin i da izaziva pancitopeniju i leukemiju, da buka uzrokuje perceptivno oštećenje sluha, da djelovanje vibracija ima za posljedicu senzorno oštećenje perifernih živaca ili da azbest uzrokuje fibrogenu reakciju plućnog intersticija. Poznavanje odnosa doza-učinak znači da benzen uzrokuje pancitopeniju pri koncentracijama koje nisu niže od 50 ppm, ali da leukemiju može uzrokovati i pri bitno nižim koncentracijama. Odnos doza-učinak za buku znači da se oštećenje sluha može razviti pri razini koja prelazi 90 dB, dok se pri nižim razinama javljaju neauditivni učinci. Kod djelovanja vibracija, oštećenja perifernog živčevlja javljaju se ukoliko akceleracija vibracija prelazi postavljene kriterije prema ISO standardima, a za razvoj fibroze pluća koncentracija azbestnih vlakana treba prelaziti 2 vlakna u cm3 radne atmosfere.

Na ovaj način može se odrediti vrsta i težina oštećenja zdravlja koje mogu nastupiti djelovanjem opasnih i štetnih radnih uvjeta, a isto tako i posljedice tih oštećenja na radnu sposobnost radnika. Tako se određuju vrsta ozljeda, profesionalne bolesti i bolesti vezane uz rad. Prema definiciji Međunarodne organizacije rada, profesionalne bolesti su izravno povezane s radnim štetnostima i uvjetima, a najčešće su uzrokovane jednim uzročnim čimbenikom radnog mjesta (6). Prema definiciji iste organizacije, bolesti vezane uz rad obuhvaćaju bolesti kompleksne etiologije, uzrokovane s više čimbenika, pri čemu su radni uvjeti jedan od mogućih uzročnika bolesti ili su uzročnik pogoršanja smetnji uzrokovanih neprofesionalnim uzrokom. Profesionalne bolesti su važne za procjenu rizika jer su izravni pokazatelj štetnog djelovanja rada i sukladno tome se korekcijom radnih uvjeta može bitno smanjiti pa čak i potpuno eliminirati njihov razvoj. Korekcijom radnih uvjeta, na učestalost bolesti vezanih uz rad može se samo djelomično utjecati, jer su samo djelomično uzrokovane radnim procesom. Međutim, kako su bolesti vezane uz rad učestalije i mnogo su češće uzrok privremene i trajne radne nesposobnosti, njihova bi analiza također bila važna.

3) Vjerojatnost aktualizacije opasnosti i štetnosti

Znanja o prirodi djelovanja štetnosti i odnosu doza-učinak mogu se primijeniti u procjeni opasnosti tek ako se odredi intenzitet izloženosti u konkretnim radnim uvjetima. Gdje god je moguće potrebno je objektivizirati intenzitet, odnosno izmjeriti razinu štetnosti. Tako je npr. u slučaju benzena potrebno izmjeriti njegovu koncentraciju u zraku i uporediti je s maksimalno dopustivom koncentracijom kao zaštitnom granicom. Maksimalno dopustiva koncentracija je najviša koncentracija štetnih plinova, para i aerosola koje ne uzrokuju trajnih oštećenja zdravlja u većine izloženih pri svakodnevnoj osmosatnoj izloženosti i tijekom cijelog radnog vijeka. Treba naglasiti da se ove dogovorne zaštitne granice odnose na zdrave osobe i na većinu izloženih. Zbog individualne osjetljivosti, u određenog broja izloženih mogu se javiti smetnje i pri izloženosti koncentracijama koje su unutar maksimalno dopustivih. Objektivizacija štetnosti za buku znači izmjeriti razinu buke u radnom procesu, uključujući i oktavnu analizu buke, jer je poznato da je ljudsko uho različito osjetljivo na štetno djelovanje različitih frekvencija buke. Ukoliko se radi o opasnostima koje nije moguće objektivizirati i izmjeriti, kao što je npr. psihičko opterećenje, nefiziološki položaj tijela ili statičko opterećenje, ostaje da se ta opasnost procijeni.

Međutim, nije dovoljno samo izmjeriti ili odrediti intenzitet određenog štetnog agensa u radnom okolišu, već je neophodno odrediti trajanje i kontinuitet izloženosti, način i intenzitet rada i mogućnost kontakta štetnosti s ljudskim organizmom. To znači da je za procjenu rizika važna npr. ne samo prisutnost štetnih kemikalija u radnom procesu, već i koliko dugo radnik radi u onečišćenoj radnoj atmosferi, ima li prekide rada, obavlja li lagan ili teški fizički rad, je li u izravnom kožnom kontaktu sa štetnom tvari i postoji li mogućnost udisanja para, plinova ili prašina. Tek se iz ovih podataka može procijeniti kolika je vjerojatnost da se neka radna opasnost i štetnost ostvari kao oštećenje zdravlja.

4) Razina rizika oštećenja zdravlja

Razina rizika proizlazi iz vjerojatnosti da opasnost uzrokuje oštećenje zdravlja i težine posljedičnog oštećenja zdravlja (Rizik = vjerojatnost nastanka štete x težina štete). Tako pri izloženosti niskim koncentracijama benzena (npr. 5 ppm) postoji mala vjerojatnost razvoja oštećenja krvotvornih organa, ali moguća posljedica (akutna mijeloična leukemija) je vrlo teška, pa je rizik oštećenja zdravlja ipak visok. Naprotiv, pri vrlo čestom korištenju ručnog alata bez uporabe zaštitnih rukavica vjerojatnost nastanka ozljeda šaka je vrlo velika. Međutim, nastale ozljede su lake i vrlo lake ozljede (ogrebotine, porezotine, nagnječenja), pa zbog toga rizik oštećenja zdravlja u ovom radnom procesu nije visok.

Uloga specijaliste medicine rada u procjeni opasnosti

U procesu procjene opasnosti uloga specijaliste medicine rada je utvrđivanje mogućnosti nastanka i određivanje veličine rizika nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad (5). Sve metode (7-9), koje se koriste za procjenu opasnosti u europskim zemljama, a koje su bile upotrebljavane u Republici Hrvatskoj, na neki način kvantificiraju rizik nastanka ozljeda. Međutim, određivanje rizika nastanka profesionalnih bolesti, a naročito bolesti vezanih uz rad, nije preciznije određeno. Da bi se uloga specijaliste medicine rada što bolje definirala i ujedno približila metodologija procjene rizika, Hrvatski zavod za medicinu rada je 1999. godine organizirao tečaj trajnog usavršavanja liječnika pod naslovom "Uloga specijaliste medicine rada u procjeni opasnosti oštećenja zdravlja u radnim uvjetima"(10). Tada su definirane aktivnosti koje treba provoditi specijalist medicine rada u procesu procjene opasnosti te je predložena metoda same procjene razine rizika. Ta će metoda biti prikazana na kongresu.

LITERATURA 1.

  1. European Economic Community: Council Directive 89/391/EEC on the introduction of measures to encourage improvements in the safety and health of workers at work, Luxembourg, 1989.
  2. European Commission, Public Health and Safety at Work Directorate: Guidance on risk assessment at work, Luxembourg, 1996.
  3. Zakon o zaštiti na radu, NN 59/96.
  4. Pravilnik o izradi procjene opasnosti, NN 48/97.
  5. Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o izradi opasnosti, NN 114/02.
  6. International Labour Organization. Encyclopaedia of Occupational Health and Safety. 4. ed. ILO, 1998.
  7. Pravilnik o izradi procjene opasnosti s obrazloženjem i prikazom metoda AUVA i WKÖ, IPROZ, Zagreb, 1997.
  8. Priručnik za izradu procjene opasnosti u malim i srednjim poduzećima prema prilagođenoj SME metodi, Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti, Zagreb, 1997.
  9. Vodič za izradu procjene opasnosti, Ergonomika, Zagreb, 1998.
  10. Uloga specijaliste medicine rada u procjeni opasnosti oštećenja zdravlja u radnim uvjetima, Tečaj trajnog usavršavanja liječnika, Hrvatski zavod za medicinu rada, Zagreb, 1999.
  11. European Economic Community: Council Directive 89/391/EEC on the introduction of measures to encourage improvements in the safety and health of workers at work, Luxembourg, 1989.
  12. European Commission, Public Health and Safety at Work Directorate: Guidance on risk assessment at work, Luxembourg, 1996.
  13. Zakon o zaštiti na radu, NN 59/96.
  14. Pravilnik o izradi procjene opasnosti, NN 48/97.
  15. Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o izradi opasnosti, NN 114/02.
  16. International Labour Organization. Encyclopaedia of Occupational Health and Safety. 4. ed. ILO, 1998.
  17. Pravilnik o izradi procjene opasnosti s obrazloženjem i prikazom metoda AUVA i WKÖ, IPROZ, Zagreb, 1997.
  18. Priručnik za izradu procjene opasnosti u malim i srednjim poduzećima prema prilagođenoj SME metodi, Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti, Zagreb, 1997.
  19. Vodič za izradu procjene opasnosti, Ergonomika, Zagreb, 1998.
  20. Uloga specijaliste medicine rada u procjeni opasnosti oštećenja zdravlja u radnim uvjetima, Tečaj trajnog usavršavanja liječnika, Hrvatski zavod za medicinu rada, Zagreb, 1999.

SUMMARY

HEALTH RISK ASSESSMENT AT WORK CONDITIONS

Working conditions that may damage health comprise hazards (mechanical, thermal, electrical, fire and explosion, falls and demolition), harmful substances and events (chemical, physical, biological hazards, illumination conditions, climate and microclimate) and strains (static-dynamic, psychophysical). Risk assessment of health damage in working conditions, hazards and stresses may be quantitatively elaborated only by co-operation of various profiles experts, and the occupational medicine specialist's role is to assess the risk level of injuries at work, occupational diseases and work related diseases. The risk level assessment includes of hazard identification, type and severity of health damage definition, probability of hazard actualisation and establishing the risk level of injury at work, occupational disease and work related diseases incidence. The paper presents the principles of risk assessment method elaborated at the permanent education course organised by the Croatian institute of Occupational Health, titled "The Role of an Occupational Medicine Specialist in Risk Assessment in Working Conditions". Key words: Occupational Hazards, Risk Assessment